Sharan got interviewed in 83rd issue of one of the oldest Serbian fanzines "Oprem Dobro". This interview was conducted by one and only Vasa Radovanović. Since "Oprem Dobro" is written in Cyrillic font, we were asked politely to also post it in Latin version. By the grace of Vasa, here's the same interview in Latin + in case you decide to learn Cyrillic and inspect one the greatest Serbian fanzines, here's a download link for 83rd issue PDF:
http://www.box.com/s/bfc236613fb898a020ca

Enjoy the interview. Oh yes, in case you don't speak Bosnian/Serbian/Croatian, oh well... Google Translate is your friend.

1. Zamolio bih da citaocima OD-fanzina, koji nisu imali prilike da se do sada upoznaju sa radom benda, ukratko opisete Motherpig… Nastanak, dosadasnji rad …

Kao prvo, želim ti se zahvaliti na ovoj prilici da se predstavim čitateljima i čitateljicama fanzina "Oprem Dobro", nadam se da nedostatak persiranja u nastavku nećeš uzeti za zlo. Motherpig je kao ideja nastao 2004. godine, a kao konkretan projekt 2005. je snimljen prvi demo snimak. Na početku je to bio moj samostalni bedroom projekt na kojem sam ja sam radio, 2007. godine se okupila prva postava, a od 2009. smo trio sa Atlijom na gitari, Aleksom na bubnjevima, a ja prangijam bas i pjevam. Muzika je evoluirala od nekog insultcorea kakav je Anal Cunt, pa na socio-politički mincecore, da bi danas jednostavno mogla biti nazvana rock'n'rollom jer inkorporiramo utjecaje svih mogućih žanrova koje volimo, i to najčešće stare škole. Dakle, od Little Richarda i Motorheada, pa do Bolt Throwera i Sacrilegea. 

2. Vas zvuk asocira dosta na Motorhead (sto je sa moje strane najveci moguci kompliment, jer su oni jedini bend koji mogu da slusam 24 sata bez prestanka)… Zvuk je cvrst, sve odlicno odsvirano, angazovane pesme… Svi uslovi da slusaoce Vaseg CD-a ’’Nojev let” ne ostavite ravnodusnim (a svakako i publiku na koncertima, sto smo videli u zemunskom Festu)… Interesuje me kako nastaju Vase pesme… Posebno se izdvaja lirika… Na jedan veoma sugestivan nacin obraca se slusaocima… Vasa publika ce ih sigurno razumeti na pravi nacin… Ali kako dopreti do “kartonskih ljudi”? Rock’n’roll je danas u Srbiji, a verujem i kod vas u BIH, u medijskom zapecku… Veoma je mali broj TV emisija (i to, uglavnom, na manjim televizijama), a nista bolja situacija ni u stampanim medijima, na radiju… Na koji nacin Motherpig pribliziti publici? Bend zasluzuje to...

Vrlo dobro pitanje na koje se ne može dati konkretan ni tačan odgovor. Kao prvo, zahvaljujem se na lijepim riječima o našoj muzici. U našem bendu Atlija i Alex progovaraju kroz muziku, a ja kroz tekstove, nismo bend koji zadovoljava pobude svih članova benda, pa da ganjamo neku ravnopravnost koja onda urodi slabim rezultatom. Ova dvojica su bolji u pisanju muzike, ja u pisanju tekstova i to tako ide, s tim što nije zabranjeno da, recimo, Atlija donese tekst, a da ja donesem riff, pa onda sva trojica to malo rasčlanjujemo i radimo. Naše pjesme nastaju veoma spontano. Ja donesem tekst (najčešće ja, ali i drugi), onda sjednemo u našu garažu i rolamo riffove. Mi smo bend čiji članovi žive u dvije države i samim tim, nemamo baš mogućnost da radimo redovne probe. Vjerujem da to ima svojih mana u kreativnom smislu, ali i da je dobro u nekim drugim smjerovima. Recimo, kad dođe do pravljenja novih pjesama, uvijek je raskol u razmišljanjima između mene i Atlije, on je osoba koja voli da gradi riffove, da mu legnu, da sve sjedne na svoje mjesto i da se pokuša sa milion kombinacija, dok sam ja s druge strane osoba koja vjeruje u impuls, u trenutak i vjerujem da je onaj prvi riff onaj najbolji, dok je aranžman podložan promjenama. Nešto baš ko Motorhead... nema tu puno filozofije, mi nismo ni klasični crust, niti smo metal bend bez mozga da je muzika najvažnija. Poruka je ono što nas interesuje.

Kad su u pitanju tekstovi Motor... pardon, Motherpiga, ja ih pišem još spontanije nego što se ikome čini. Izvučem neki detalj iz duše i radim na njemu. Sad neću previše pisati o adolescentskim budalesanjima kad sam pisao o horror filmovima B produkcije ni o nekim uvredljivim tekstovima koje sam pisao pokušavajući šokirati ljude, već pišem o stvarima koje me zanimaju danas kao već skoro pa u potpunosti izgrađenu osobu. Ja kao osoba, svijet oko mene i mog benda. Naš novi album će najvjerovatnije sadržavati deset novih pjesama od kojih je pet već sređeno. 90% tekstova na albumu napisano je jednu noć kad sam ja sjedio u sobi. Teško vrijeme, saznao sam da ću postati tata i u tom trenutku to mi se činilo kao smrt koja dolazi. Pisao sam o stvarima, o ljudima. Imao sam osjećaj da je sve što ću napisati tad posljednja stvar koju ću ikad više napisati. Ta noć kada su nastali tekstovi mi je i pomogla da prihvatim svoju nasljednicu, malu Lilit koja se rodila 4.4.2012. godine, te je na neki način ovaj album o njoj, posvećen njoj, ali i o meni, o Atliji, o Aleksu, o stvarima koje smo mi i o našim životima, ništa više i ništa manje.

Pošto znam kako mediji funkcionišu i kako se mediji koriste metodama propagande i intrigiranja masa za potpuno pogrešna pitanja, smatram da su rock'n'roll uništili urednici na radijskim i televizijskim stanicama koji su popustili šundu onda kad je bilo krucijalno da odgajaju ljude, ali sa druge strane smatram da su krivi i ljudi koji se smatraju rock'n'rollerima jer se konstantno postavljaju kao inferiorna masa naspram drugih ljudi. Ništa manje nismo vrijedni jer ne slušamo techno. Ništa manje nismo zaslužili jer sviramo analogne instrumente, ali sa druge strane, nismo ni Bogom dani već se trebamo početi truditi. Snimati bolje, više se družiti, udruživati se i raditi na vlastitoj promociji. Zajebi više mp3-ice, loše snimke, nakucane bubnjeve jer ne možemo bolje. Možemo, ali nećemo. O tome se radi. Ako medijima prezentujemo sebe kao dobre, ne mogu te odbiti, jednostavno ne mogu. A kad se prezentujemo toliko dobri i toliko masovni, počet će opet prodavati rock'n'roll klincima. Pogledaj šta se dešava u svijetu, broj jedan su bendovi kao što je Airbourne koji sviraju ništa drugo nego AC/DC-jevsku muziku odsviranu milion puta.

Doprijeti do kartonskih ljudi se može samo neodustajanjem i upornim radom. Rudarski je to posao, moj Vasa, ali tako je. Najjači opstaju. I imaju pravo da nešto kažu na kraju. 

3. Tekstovi na suptilan nacin govore o nekim egzistencijalnim problemima… Ali, i obradjuju neke teme u kojima ce se posebno prepoznati ljudi sa ovih nasih prostora… Svi smo mi ”na srebrnom pladnju serviranja plitkih lazi i istina”… Koliko ova ”tranziciona ekonomska situacija” i beda, u kojoj zivi vecina stanovnistva, utice na obicnog coveka te se prepusta uticaju masovnih medija, koji braneci vladajucu kliku koja ih finansira, idu na kartu da je narodu potrebno pruziti sto vise lake zabave da ne bi razmisljao o zivotnim nedacama, te na povrsinu isplivavaju razne turbo-folk-pop-dens-etc. “zvezde” i zvezdice, a prava muzika biva skrajnuta?

Pazi, zvijezde ne bi bile zvijezde da masa to ne traži nakon što je preodgojena. Ako se pogledaju filmovi kao što su "Rane", "Do Koske" ili "Vidimo se u čitulji", tačno skontaš šta se recimo dešavalo u Srbiji devedesetih. Snimali su se dokumentarci o kriminalcima, jebo te! S druge strane, slična situacija ti je i u Bosni i Hercegovini, možda još i katastrofalnija zbog političarskih gadova koji pokušavaju ubijediti ljude da su različiti. Nonsens ide to tih granica da ti na kutiji cigareta stoje tri natpisa pušenje ubija, i to dvaput latinicom (za Bošnjake i Hrvate) i ćirilicom (za Srbe)! Razumiješ li? Da je narodu toliko loše i da je narod zaista sit svega kao što vole da pričaju po kafama, ne bi se ništa moglo servirati, ali nije nam toliko loše i dok god mi imamo marku za kafu, neće biti promjene, ovdje ljudi jednostavno nisu dovedeni pred zid, ne samo u BiH, već nigdje na Balkanu. Nije ni u Hrvatskoj ni u Srbiji nimalo bolje. Ljudima je lakše zaboraviti i šutiti nego promjeniti nešto, ali istina je da bez razbijene glave nema ni revolucije. Jebeš Facebook. 

4. Koliko ste Vi zadovoljni Nojevim letom? Da li ste uspeli da postignete zvuk koji ste hteli i da li bi sada, kad je vec izasao, nesto menjali? Kako je publika prihvatila album? Recite nesto o nastanku diska… Imao je cudno putesastvije od Sarajeva do Ceske i natrag…

Uzevši u obzir da je snimanje "Nojevog Leta" bio eksperiment ne samo za bend, već i ljude koji su radili na njemu u prostoru čiji potencijal još uvijek nismo otkrili u potpunosti, ja sam izuzetno zadovoljan (vjerujem da i ostali članovi dijele moje mišljenje). NL je jedan od rijetkih domaćih underground albuma koji je masteriziran, produciran od strane profesionalaca i štampan na presovanim diskovima, dakle potpuno legitiman proizvod kvalitetom jednak, možda i bolji od CD-ova koje pronalazite po prodavaonicama muzičkih izdanja. Zvuk je postignut, ima tu zamjerki, ali to je većinom tehničke prirode. Recimo, da se mene pita, bubnjevi bi bili malo drugačiji, ali poenta je da su bubnjevi dobri onoliko koliko nam je metoda sviranja dopustila da budu dobri. Sve je korektno snimljeno, da se razumijemo, ali boja je nešto što bih ja promjenio i što će se promjeniti na nadolazećem albumu.

Nemam pojma kako su ljudi prihvatili album, recenzenti su ga ocjenjivali od prosječnog do odličnog, a prosječnost se većinom svodila na ocjene koje su album nazivale čudnim gdje su se strani recenzenti gubili u činjenici da je u pitanju album otpjevan na bosanskom jeziku. Meni je izuzetno žao što nisam zadovoljio htijenja strane komercijalne scene, ali ja volim svoj jezik, tj. jezik ovog prostora i ne vidim problem u tome da u dvadeset i prvom vijeku pronađeš način da tekstove prevedeš, kao što mi nije ni problem čuti bend da pjeva na engleskom ako su iz Bosne. Ko zna, možda ću i ja se vratiti nekad na engleski, Motherpig je imao i pjesama na engleskom. Publika generalno ne kupuje ovaj album, dosad smo od tiraža od pet stotina komada prodali nekih četrdesetak komada, a prijatelj iz Češke koji je zadržao stotinu komada za sebe je pri samom kraju sa svojim štekom, ili se prodalo ili se razmjenilo. Ljudi ne kupuju CD-ove, to je glavni i generalni problem, ali s druge strane, nakon truda uloženog u muziku, tekst, poruku i snimanje svega, ne pada mi na pamet da nekome nudim svoje djelo besplatno u vidu neke odvratne, niskokvalitetne mp3-ice.

Što se tiče Češke, Martin Brnovjak je prijatelj iz Brna koji vodi izdavačku kuću Zero Budget Productions i posebno je naklonjen sceni iz Srbije i Bosne i Hercegovine, zbog čega ga u jednu ruku i ne podnose pomalo u Češkoj jer je izdao više balkanskih bendova nego čeških. Mi volimo ove koje najviše mrze, pa smo vrlo brzo našli zajedničku riječ! (smijeh)

Martin je bio zaslužan za štampanje diskova u Češkoj, a onda ih je i donio u Sarajevo koje je posjetio nakon svirke sa svojim bendom Edain na prošlogodišnjem izdanju Exit Festivala. 5. Predstavite nam clanove benda… Saran je diplomirani novinar koji trazi posao, cime se bave Aleks i Atlija… Imaju li jos nekih interesovanja osim muzike?

Da, ja sam diplomirani novinar u potrazi za poslom, osoba koji svira, pored Motherpiga i u bendovima Deus Ex Carousel, Snake Eater i imam projekt Topheth, Igor Atlija je naš gitarista, 2D Čovjek, diplomirani informatolog koji ima u cilju da studira dalje u Zagrebu od septembra ove godine, svira i u bendovima Wardakhin i Sapperlot, a vjerujem da ima još skrivenih projekata. Moj brat po muzici, malo lijen po pitanju nekih stvari vezanih za bend kao što je promocija, ali s druge strane, ja sam malo hendikepiran po pitanju dobrih riffova, pa se onda nadopunjavamo. Aleks je naš killing joke, konstatni, rapidni vic napad, uskoro treba da se seli u Njemačku kako bi studirao na jazz akademiji u Bremenu, a zasad neuspješno vrti dupe po sarajevskog filozofiji... bubnja i u bendu The Loudest Silence, iako se ni sa njim ne zna veoma često, vjerujem da tu ima još koji bend, ali nisam upratio.

Ljudi se često pitaju kako to da nas trojica funkcionišemo tako dobro, a različiti smo i kao ljudi i muzičkim ukusima. Moje mišljenje je da je stvar u tom nepredvidivom i konstantnom otkrivanju novih odnosa sa članovima benda. Kad sve znaš i kad si unaprijed osuđen na ponavljanje i jedne te iste reakcije, postane zamorno. Sa Motherpigom nikad nije tako. Motherpig je bomba čiju eksploziju nikad ne možeš predvidjeti. 

5. Dosta ste putovali… Imali ste i evropsku turneju… Kako je sve to proslo?… Svirali ste cak i na nekim egzoticnim mestima, poput Albanije, gde je, verovatno, koncert ovakve muzike retkost… Ispricajte nam neke zanimljive detalje…

Imali smo jedno evropsku i jednu mini-polu-balkansku turneju (samo četiri datuma, Bosna i Hercegovina i Hrvatska) i to su sjajna vremena. Ja sam čovjek koji jednostavno živi za cestu. Stid me priznati, ali da mi sad neko ponudi da živim od muzike i da sviram 300 dana godišnje, postoji velika mogućnost da bih napustio sve da ostvarim taj san, čak i porodicu. Znam, nisam čovjek od pravila, ali nije časno ni gaziti po vlastitim snovima, zar ne? No, to mi nije ponuđeno, tako da i sam ne znam kako ću reagovati ako do toga dođe. Svaka svirka je sjajna za sebe, svaki put je poseban na svoj način, kad se voziš kroz neki novi kraj, kad probaš neku novu klopu, kad poslije svirke umorno sjediš na stepenicama ispred kluba i piješ sa lokalnom ekipom, živim za te trenutke i tu sam zaista istinski sretan. Albanija je recimo bila nevjerovatno i nezaboravno iskustvo, bili smo treći inostrani bend u Albaniji IKAD, potpisivali smo autograme sat vremena nakon koncerta, ljudi su se konstantno slikali sa nama, cugali, pričali, pokupovali sve što smo donijeli, čak smo podijelili autograme na majice i setliste, a dan-danas sam u kontaktu sa bendom koji je svirao prije nas, neki dan su snimili svoju prvu autorsku pjesmu i poslali je nama da je čujemo. Ne radi se o autogramima i fotografijama, nije u tome stvar, radi se o tome da ti neko istinski pokaže da mu je stalo i da ti je zahvalan što si došao, da si ga oduševio muzikom. To je nekako stvar za koju se živi. To je rock'n'roll.

6. Utisci sa Vase prve svirke u Srbiji, u zemunskom klubu FEST… Sta ste ocekivali kada ste krenuli put Srbije, i koliko ste zadovoljni nastupom, a pre svega prihvatanjem publike?

Ispravit ću te, naša prva svirka desila se u Novom Sadu prošle godine, ovo je bila druga svirka u Srbiji. Ja u Beogradu (a ni Zemunu) nisam bio od 1990. godine, jednostavno me put nikad nije naveo u tom smjeru, dok sam u Novom Sadu bio najmanje pet-šest puta, kao i okolnim vojvođanskim mjestima. Šta smo očekivali, to smo i dobili. Dernek, dobre ljude, sjajan klub, predobru muziku, potpuno poštovanje prema bendu. Zadovoljni smo svime, od nastupa do publike. Report stoji na našem na webzineu Helly Cherry, a na engleskom na našoj stranici. Ali najzadovoljniji sam što smo upoznali tebe! 

7. Da li cete uskoro ponovo dolaziti u Beograd? Sta biste porucili organizatorima koncerata koji bi zeleli da organizuju koncert jednog dobrog benda kao sto je Motherpig? Koji su vasi uslovi?

Poručujemo organizatorima da požure. Imaju vremena do septembra, s tim što će biti veoma teško dobiti nas za svirku od sredine jula do sredine avgusta, kad ćemo snimati album. Stvar je u tome da će Motherpig ići na pauzu od septembra koja će trajati neke dvije godine jer će Atlija studirati u Zagrebu, a Aleks u Bremenu. Povremene svirke na raspustima ove dvojice su moguće, ali aktivnog sviranja od septembra nema jer ne želimo da se sramotimo i da loše furamo sa ovim bendom. Ima vremena, Motherpig je jedna od onih dobrih, vječnih stvari, a treći album ćemo konstruisati i snimati čim se opet sastanemo za dvije godine, taman da proslavimo deset godina rada! Organizatorima poručujemo da sviramo za putne troškove, ali ne minimalne, nešto se mora i jesti i piti :) 

8. Kakva je situacija u Sarajevu sa underground muzikom? Koliko je prihvacen od strane publike bend poput Motherpig-a? Ima li klubova (i publike) u kojima se svira pank/hc/metal i, uopste, cvrsci zvuk? 

Lijepo rečeno, Sarajevo je čudna biljka. Iskreno rečeno, Sarajevo je zaostala sredina u kojoj nemaju prolaza muzički eksperimenti, kao ni ništa što iskače iz okvira kojeg zadaju određene struje. Bendovi kao što su Motherpig ili recimo Atomski Rat sa kojima smo svirali u Zemunu ili Kalo, takvi bendovi redovno mogu svirati pred publikom koja NIKAD neće prijeći brojčano tridesetak, četrdeset ljudi bez obzira na kvalitetu benda, osim ako ne dijelimo binu sa nekim neinventivnim death metal bendom. Ima Sarajevo i hardcore bendova i metal bendova i punk bendova, ali sve se svodi na neke kružoke ljudi koji podržavaju samo ako su podržavani i to direktno, onako, čisti nepotizam. Ozbiljne kritike nema, razmjene mišljenja sa argumentima nema.

Što se tiče klubova, postoji jedan mali klub (Klub AG), jedan srednji klub (Cinemas/Sloga) i jedan veliki klub (Amfiteatar Doma mladih). Srednji i veliki su finansijski nedostupni za 99% dešavanja.

8. Sarane, ispricaj nam pricu o BEYOND THE SUN RECORDS… Motivi, dosadasnja izdanja, planovi za buducnost… Na koji nacin zainteresovani bendovi mogu da Vas kontaktiraju, sta mogu da ocekuju, i koji su vasi uslovi za saradnju… Na koji nacin birate koje cete bendove objaviti…

BTS Records je projekt mog prijatelja Amira i mene. Mala underground izdavačka kuća posvećena bendovima koje volimo i smatramo dobrim, bez obzira na žanr. Dosad tri izdanja, dva na CDr-u, jedan na CD-u. Požeški Nonsense, Motherpig i bihaćki Duat. Ako se neko sad želi ismijavati na račun CDr izdanja, neka pogleda cjenovnik presovanih diskova, pa neka opet pročita onu rečenicu koju sam spomenuo

gore o prodavanju i tiražu Motherpigovog albuma. Ja bih rado izdavao samo ploče, ali kome da ih prodam? Od kojeg novca? Cilj je da se ljudi nauče da su mp3-ice loše. Da je OK skinuti album, ali da je super osjećaj da imaju fizičko izdanje, da pročitaju tekstove...

Svi bendovi koje interesuje izdavanje mogu nam se javiti na beyondthesunrec@gmail.com, a više informacija mogu saznati na www.beyondthesunrecords.info i www.facebook.com/beyondthesunrecords. Za budućnost planiramo trenutno jedno živo izdanje, tj. prvi živi album Damira Avdića Diplomtza koji nosi naziv "Diplomski na 202" i snimak je koncerta održanog 2008. godine na sarajevskom Radiju 202 gdje sam ja radio, radija koji više nažalost ne postoji. Zaista specijalno i drago izdanje izlazi 1.7.2012. godine za četrdeset i prvi rođendan Radija 202. 

9. Emisija IZVAN SVAKE KONTROLE… Saran je uredjuje godinama, prvo na radiju, a sada i na Tv Kana l… Kazi nam nesto o emisiji…

Kratko i jasno: ISK je multimedijalni projekt za promociju rock'n'rolla koji se sastoji od ISK Webzinea (www.isk.int.ba), ISK Radio Showa (koji se nakon gašenja Radija 202 i kratkog emitovanja na Radiju Sarajevo emituje na live streamingu iz moje sobe svakog četvrtka od 22.00, a možete slušati na www.isk.int.ba/player.htm) i ISK TV Showa (svake srijede od 22.00 na Kanalu 1). ISK traje od 13.8.2004. i spoj je moje dvije najveće ljubavi - novinarstva i rock'n'rolla. 

10. Uskoro bi trebao da se pojavi Saranov roman prvenac ”AntiZombie: Dnevnik Prezivjelog”… Kakve su bile kritike posle dosadasnjih internet citanja… Opisi citaocima fanzina o cemu se radi u romanu i zbog cega bi kupovinom istog trebali da obogate svoje kucne biblioteke…

Većina ljudi kaže evo još jednog Sharanovog projekta... međutim, stvar je u tome da sam ja pisao prije nego što sam počeo i svirati i pjevati i raditi na radiju i televiziji... "AntiZombie: Dnevnik Preživjelog" je zapravo jedna vrsta eksperimenta inspirisana zombi tematikom koju sam smjestio u lokalne okvire i u prvo lice (ipak, glavni lik nisam ja), a formatom knjigom Metro 2033, koja je prije izdavanja u fizičkom obliku zapravo bila objavljivana u nastavcima na blogu autora. Besplatno se može čitati na www.dnevnikprezivjelog.com, ali od samog početka postoji tendencija koja se sad i ostvarila, a to je da se štampa i fizičko izdanje kako bi ljudi mogli da čitaju bez monitora, što i meni više odgovara.

Prvi dio AZ:DP-a je objavljen i sastoji se od dvadeset dijelova. Sam format AZ:DP-a možemo uporediti sa serijom. Veliki dijelovi su sezone, a upisi u dnevnik su epizode. Dakle, sad je završena prva sezona. Druga će početi sa objavljivanjem nekad na ljeto, kad završim sa pisanjem minimum deset upisa.

Dosadašnje kritike su, što je i meni pomalo začuđujuće, apsolutno pozitivne i ohrabrujuće. Iako sam svjestan da je AZ:DP literarnom kvalitetom nalik jednom roto-romanu, radi se o tome da je ciljna grupa ljubitelja žanra i tematike prihvatila djelo kao pitko i zabavno, a poprilično im je i blisko zbog mjesta održavanja radnje. Neki ljudi mi zamjere na prostom pisanju, ali jednostavno ne smatram da glavni fiktivni lik ovog djela u nastavcima treba pisati kao Gogolj ili Dostojevski. Treba ostati lagan, prizeman i vremenom se razvijati.

U svakom slučaju, naletite na www.dnevnikprezivjelog.com da čitate, a počeo sam raditi i razrađivati još dva projekta, s tim što je moja zbirka priča "Safara" NAPOKON blizu kraja i ona će biti štampana do kraja ove godine, možda čak ovo ljeto, to je sigurno. Dakle, AZ:DP, "Safara" i još dva djela o kojima ne bih sad. 

11. sarane, ti si, nedavno, diplomirao na Fakultetu politickih nauka na jednoj nesvakidasnjoj temi – fanzinima (mislim da je to, za sada, jedini slucaj na ovim nasim prostorima)… Prema tome, s obzirom koliko si temeljno pripremao svoj rad, najupuceniji si da nas upoznas sa danasnjom fanzinaskom scenom u BIH… Kazi nesto o tome… I jos nesto, u vezi toga… Interesuje me kako su reagovali stari fanzinasi iz osamdesetih i devedestih godina proslog veka, sa kojima si kontaktirao… Gde su, sta rade?…

Moje tema je bila "Fanzini - spomenici ljudskih interesa" i ticala se fanzina kao formata koji je pomagao ljubiteljima različitih žanrova da se informišu, te izražavaju. Imao sam sreću da mi je mentor bio jedan od najboljih profesora Bosne i Hercegovine, prof. dr. Besim Spahić koji mi je u potpunosti prepustio razradu teme i dijelova rada, bez miješanja. Čovjek je otvoreno rekao da ne zna temu bolje od mene i da me pušta da radim sam. To mi je i odgovaralo. Iako je diplomski rad zapravo djelo pro forma i ja sam imao želju da ga tako i uradim, istraživanjem sam se doveo do tačke da sam želio još više i više, konstantno mijenjajući i dodavajući detalje, radeći intervjue i provjeravajući činjenice.

Fanzinaška scena u Bosni i Hercegovini danas ne postoji. U diplomskom radu naveo sam razlike između magazina i fanzina, danas se veoma često nešto bespravno naziva fanzinom, a pojavljuje se i objavljuje na kioscima. Ionako nikakva scena umrla je 2008. godine sa drugim brojem fanzina "Presuda" koji se bavio heavy metal kulturom. S druge strane, Bosna i Hercegovina nudi dosta portala koji se bave različitim kulturama, tako da to donekle izvlači stvar.

Što se tiče starih fanzinaša, više sam sreće imao u Srbiji sa Ivanom Glišićem i tobom, nego u Bosni i Hecegovini. U BiH mi se javio samo Dragomir Križić, ali i on mi je dao veoma šture podatke dok ste recimo Vas dvojica bukvalno dali oblik mom diplomskom radu, tj. najzanimljivjoj oblasti - fanzinima u regionu.

12. Sta mislite o danasnjoj fanzinaskoj sceni, ovakvoj kakva je? Kako je internet uticao na nju?

U Zemunu sam dobio primjerak fanzina "Mentalna Smrt" i bio mi je vjerni saputnik sve do Sarajeva, a nastavio sam ga čitati i kad sam došao kući. Fanzini su super stvar. Ja lično ne volim previše eksperimentisanja, volim fanzine koji su sređeni, urađeni bilo kojom tehnikom, ali da mogu pročitati i sppoznati nešto iz istih. Internet je utjecao na sve. Ne dodaš čovjeka na Facebook i odmah si mu neprijatelj i u stvarnom životu. S druge strane, mislim da je i pomogao brzoj razmjeni informacija i da je klasična teza odbrane teritorije apsolutno besmislena - fanzini koji nemaju internet prezentaciju, barem neku sa kontakt informacijama ne ispunjavaju nikakvu svrhu jer se ne širi riječ o istima. Moja generacija se hvata fanzina zato jer oni imaju notu nostalgičnog, ali volio bih da ljudi fanzine počnu posmatrati ne kao besmisleni trend povezan sa muzikom i scenom, već kao način da se kreativno izraze i povežu na višim nivoima. 

13. Koje bendove najcesce imate u svom muzickom plejeru?

Otkako se rodilo ovo dijete, ne slušam ništa! (smijeh). Uh, teško pitanje. Cura mi je kupila iPod za prošli rođendan i nakon što sam se navikao na isti, iskoristio sam prednost 16 GB i na njega stavio diskografije Ramonesa i Motorheada. To je pod obavezno, ostalo se rotira. Trenutno uživam i preporučujem svima da poslušaju debitantsko ostvarenje benda Liberteer, nove albume bendova Angel Witch, Dr. Living Dead, Killing Joke, Overkill, kompilaciju "Swedish Death Metal", novi Amebix je isto redovna terapija, album mi je sjajan. Volim i novi album The Monstersa, probrane hitove The Meteorsa, a i neka kompilacija White Zombieja / Rob Zombieja je ponovo legla. 

14. Za kraj ovog razgovora, sta sam propustio da Vas pitam, a zeleli biste reci citaocima OD-zina?

Hm, i ovo je previše, rekao sam sve što sam imao reći, za sve ostale informacije posjetite www.motherpig.info, www.facebook.com/motherpig, www.dnevnikprezivjelog.com, www.beyondthesunrecords.info, kao i ostala mjesta gdje se spominje ovo moje predivno ime i pojavljuje pasja njuška. Živjeli, a tebi želim sve najbolje i još minimum osamdeset brojeva, ovo je ljubav!